O našoj crkvi
Župna crkva
Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije
Na ovoj stranici želimo vas upoznati sa poviješću župne zajednice i poviješću crkve, tko su bili župnici i vikari u našoj župi, a koje osobe danas obnašaju vjerske dužnosti u župi.
Barokna župna crkva posvećena Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije zaštićeni je spomenik kulture. Svojom veličinom, arhitektonsko-stilskim odlikama i kvalitetnim barokno-klasicističkim inventarom izdvaja se od ostalih skromnijih sakralnih spomenika Valpovštine, te ulazi u krug vrednijih baroknih crkava Slavonije.
Gradnja crkve započela je, prema nekim autorima, 1722. godine, prema drugima 1727., a spominju se i neki intenzivni radovi na crkvi 1733/1734. godine. Izgradnja je očito trajala više godina, dok su se radovi na uređenju unutrašnjosti odvijali sve do 1737. godine. O tome svjedoči tekst jedne vizitacije iz toga vremena: «Crkva je posvećena Bezgrešnom začeću Bl. Dj. Marije, podignuta iz temelja od baruna Petra Antuna Prandaua, vlastelina mjesta, uz značajne izdatke, te nedavno dovršena u talijanskom stilu (baroku), tako da u cijeloj Slavoniji drži prvo mjesto, bilo po samoj građevini, bilo po unutrašnjem uresu. Ima tri oltara podjednako lijepa na kojima se na drvenim oltarnim menzama ispred oltara služi misa.» U jakom potresu 1752. godine, nedugo nakon izgradnje, crkva je pretrpjela znatna oštećenja zbog urušenja dijela svodova, vjerojatno samo u sredini lađe, koji su kasnije obnovljeni.
Izgradnja crkve (1722.-1737.)
Arhitektonska i stilska obilježja
Crkva je jednobrodna, izvana 23 m visoka, barokna građevina sa zaobljenim svetištem, katnom sakristijom i isturenim zvonikom u pročelju visine 42 m. Građena je opekom. Površina crkve iznosi 302 m2. Lađa, visoka 15 m, presvođena je plitkim četverougaonim, tzv. češkim, kupolama, a svetište križno-bačvastim svodom i polukupolom s trima radijalno usječenim susvodnicama. Velikom visinom i arhitektonskim oblikovanjem unutrašnjosti izdvaja se od ostalih crkava u široj okolici, što samo potvrđuje pretpostavku da bi joj arhitekt mogao biti bečki graditelj Johann Lukas von Hildebrandt, čijim je austrijskim crkvama slična.
Za razliku od ranobaroknih dvoranskih crkava 17. stoljeća (tzv. jezuitskog tipa), zidni plašt valpovačke crkve nije mirni, freskama i štuko-dekoracijama ukrašen omotač, nego je to dinamična, arhitektonski plastično oblikovana gola stijena koja naglašava baroknu pokrenutost volumena i stupnjevit rast prostora u visinu.
Barokno - klasicistički inventar
Među vrijednim barokno-klasicističkim inventarom ističu se: pet oltara, vrijedna propovjedaonica, orgulje, kamene škropionice, izuzetno veliki i vrijedni vitraji (trenutno na restauraciji u Zagrebu), nadgrobni spomenici i drugo. Na glavnom oltaru je velika barokna oltarna pala Marije Bezgrešne, rad Antona Hertzoga iz 1737. godine, dimenzija cca 500 x 300 cm. Kako je s Hertzogom u Beču i drugdje po Austriji surađivao i vrsni arhitekt Johann Lukas von Hildebrandt (zajedno su izgradili i opremili neke crkve), povjesničarka umjetnosti Mirjana Repanić-Braun pretpostavlja, zbog nekih sličnosti von Hildebrandtove crkve u Großstelzendorfu u Austriji s arhitektonskim oblikovanjem valpovačke crkve, da su i valpovačku crkvu izveli J. L. von Hildebrandt (arhitekt) i A.Hertzog (slikar) kao svojevrsni Gessamtkunstwerk (zajedničko-umjetničko-djelo, planski uređeno, usklađene arhitekture, skulpture i slikarstva u jednu cjelinu). Ukoliko bi se ova pretpostavka mogla još preciznije utemeljiti ili dokazati, valpovačka bi župna crkva Bezgrešnog začeća BDM još više dobila na svojoj vrijednosti budući da ju je projektirao jedan od vodećih bečkih arhitekata toga vremena. (http://www.hart.hr/)
U dva bočna bogato oblikovana barokna oltara iz 18.st. umetnute su krajem 19. stoljeća nove velike oltarne pale: Sv. Ivana Krstitelja iz 1877. i Sv. Josipa iz 1889. godine, a obje je slikao mađarski slikar Caroly Jakobey. Ta su dva oltara trenutno u Restauratorskom odjelu u Osijeku na restauraciji. Druga dva manja bočna oltara klasicističkih su stilskih obilježja sa manjim oltarnim palama: baroknom Majke Božje od Radne iz 1734. i novijom Sv. Antuna Padovanskog iz 1903. godine. Na pjevalištu stoje izuzetno vrijedne mehaničke orgulje, djelo orguljara Caspara Fischera iz 1805. godine. Jedine su gotovo u cijelosti očuvane orgulje toga majstora u Hrvatskoj. Ubrajaju se među vrednije povijesne orgulje u Hrvatskoj.
Cedulja o posveti oltara Sv. Ivana iz 1777.
Potresi i obnove
Crkva je u svojoj povijesti pretrpjela najmanje dva jača potresa, te su do početka ove zadnje obnove konstruktivni dijelovi bilo već znatno oštećeni. Postojala je opasnost od urušavanja i uz potres manjeg intenziteta. Stoga je prije konačne obnove crkve s cjelokupnim vrijednim inventarom najprije izvršena temeljita konstruktivna sanacija, a tek potom prešlo se na restauraciju unutrašnjosti. Radovi na konstruktivnoj sanaciji obuhvatili su postavljanje čeličnih zatega i ukruta svih zidova, svodova, lukova i nadvoja čeličnim šipkama i karbonskim trakama, čime je učvršćena konstrukcija objekta.
Tijekom radova na uklanjanju starog crkvenog poda otkrivena su u zemlji ispod njega četiri ozidana i presvođena groba. Svi planirani radovi izvode se u suradnji s Ministarstvom kulture – Konzervatorskim odjelom u Osijeku. Crkva je tijekom svog postojanja više puta obnavljana. Posljednja obnova unutrašnjosti izvedena je 1965. godine, a rekonstrukcija lukovice zvonika i obnova vanjske fasade 1970. godine. Godine 1995. obnovljeno je krovište crkve i stavljen je novi biber crijep.
Tekst: Damir Stanić
Foto: L. Pađen
